Kada sam saznala da sam trudna, nisam mislila da ću dojiti, štoviše pripremala sam se na to da neću i da će me društvo radi toga osuđivati.
No, nakon poroda, moja bebica je završila na intenzivnoj i u meni se probudio nagon da mu pomognem ozdraviti čim prije, i zahtjevala sam u bolnici da mi ga nose između terapija kako bi mi mlijeko nadošlo.
E sad, u bolnici svaka sestra vodi svoju politiku vezano za dojenje.
Meni je jedna odmah rekla da mi obavezno trebaju šeširići za dojenje. Nabavila sam ih, međutim trebalo mi je dobrih mjesec dana da odviknem dijete od toga. Zašto? Jer se dijete manje povlači sa šeširicima i manje se najede. Ne vjerujte svemu što vam se u bolnici kaže, moje bradavice su bile uvučene, ali kako je dijete više dojilo, tako je i njih izvlačio van. Osim toga šeširići su odlična odskočna daska za gljivice odnosno soor, bez obzira koliko ih puta sterilizirali dnevno i ako zaista možete bez njih, toplo preporučam.
I tako je krenula naša avantura. Bila sam očajna, jer nakon kolostruma, mlijeka je bilo jako malo, podoji bi trajali satima i gotovo mjesec dana nisam radila ništa drugo osim dojenja. Bila sam očajna, dijete mi je bilo konstantno gladno. Nakon mjesec dana ispostavilo se da mi beba dobro napreduje, dobio je kilu, pa mi je to bilo znak da radim nešto dobro i da ne odustajem.
Nakon toga sam primijenila i izdajanje kako bih još više mlijeka potaknula. Nakon mjesec dana podoj se smanjio na 20 minuta po dojci, i obavezno bi nudila obje. Nakon podoja, bih se odmah izdajala. Po noci bih si olakšala, izdojila bih nakon što bi zaspao, i pripremila za bočicu koju bi dao moj muž, a ja bih namjestila budilicu da ponovno izdajam nakon 5 sati. Beba bi mi se probudila eventualno jednom, dobio bi moje mlijeko na bočicu i zaspao u roku keks. Sve je bilo ok, do 10.tjedna.
Moja beba se počela svaditi s bradavicom i opet sam bila očajna. Međutim sve je prestalo nakon dodatna dva tjedna. Moja beba sada doji cca svakih 2-3 sata, podoj traje 10 minuta po dojci, nema potrebe za izdajanjem iako i dalje to radim kako bih zamrzavala mlijeko za svaki slučaj, mlijeka ima i ja sam puno mirnija. Spava dobro, s jednim do dva buđenja za brzinsku klopu i to je to.
Drage mame, izdržite. Teško je, razumijem vas. Plakala sam konstantno jer sam se osjećala kao da izdajem svoje dijete s svaki puta kad sam pomislila na odustajanje, ali evo, trud se isplatio.
Moja beba koja je rođena sa jedva 3 kile, nakon 3 mjeseca dojenja sada ima 6 kila i lijepo napreduje.
Pišite mi slobodno vaša iskustva ili ako trebate podršku.
- 07:11
- 0 Comments